Priluka

KNJIGA ŠESTA - 17. poglavlje

Majka Božja podučava zaručnicu kako da đavlu pruži otpor i kako treba odgovoriti na njegovo došaptavanje na želju prijateljstva svijeta i razvrata; i kako duša, koja je ljubavlju sjedinjena s Bogom, iako je uznemiruju različite misli ako se ipak suprotstavi, one joj misli neće biti uračunate u grijeh, već u zaslugu i krunu.

Marija reče zaručnici. „Ako ti, moja kćeri, neprijatelj laska uživanjem u vremenitim dobrima, odgovori mu: 'Neprijatelju, ti nisi ništa stvorio, zato ništa ne možeš dati; i čak kad bi mogao, ipak bi vrlo brzo palo i našlo kraj.' Bude li ti se međutim laskalo prijateljstvom svijeta, reci mu: 'Prijateljstvo svijeta završava u bijedi.' No bude li ti se laskalo tjelesnim uživanjem, daj mu za odgovor: 'Ne želim ga imati jer je na kraju otrov i završava s bolima.'“

U tom trenutku pojavi se đavao kojem blažena Djevica reče: „Govori, tako da ova čuje, što si stvorio?“

Đavao odgovori: „Nisam ništa stvorio; ipak, bio sam dobro stvorenje; ali po sebi zao.“

Na to blažena Djevica reče dalje: „Je li tvoje prijateljstvo ikad imalo sretan, radostan ishod?“

Đavao odgovori: „To nikad nije bio slučaj i nikad neće biti slučaj.“

Blažena Djevica je treće rekla: „Odgovori i reci: je li tvoj razvrat ikad imao dobar kraj?“

I đavao reče: „On nikad nije imao dobar kraj i takav nikad neće imati jer počinje u zlu i teži zlome.“ Na to se đavao nadodao na Djevicu: „Ti, Djevice, daj mi vlas nad ovom.“

A Djevica odgovori: „Zašto je ne uzmeš pod svoju vlast?“

Đavao odgovori: „To ne mogu jer nisam u stanju odvojiti jedan od drugog i podijeliti dvostruki cvijet koji je pomiješan u jednoj posudi; cvijet Božje ljubavi je pomiješan s cvijetom ljubavi njezina srca.“

Na to reče blažena Djevica dalje: „Zašto je ne pustiš da bude u svom miru?“

Đavao odgovori: „To neću nikad učiniti jer ukoliko ne budem u stanju ubiti je smrtnim grijehom, onda ću se pobrinuti da bude bičevana za manje grijehe. I ako ni to ne mogu učiniti, onda ću baciti svoj trn u njezinu kosu; trud da ga izvuče će je višestruko uznemiravati, to jest poslat ću u njezino srce različite misli od kojih će na sve strane biti pokrenuti u nemir.“

Potom reče Djevica: „Ja ću joj pomoći; jer kad kod ga izvadi i baci tebi u lice, grijeh će se razići, a njezina kruna i plaća će biti podignuti.“



Objašnjenje
Jednog je dana gospođa Brigita bila kušana od žestoke želje za jelom. Uzeta u duhu vidjela je na to jednog Etiopljanina koji je u ruci imao nešto kao komadić kruha i jednog mladića koji je držao pozlaćenu posudu.

Mladić reče Etiopljaninu: „Zašto uznemiruješ onu koja je predana u moju zaštitu?“

Etiopljanin odgovori: „Jer se hvali suzdržanošću koje se nije držala, zato joj pružam svoj komadić da bi joj grublje postalo slađe; jer Krist je postio određeno vrijeme i ništa nije jeo. I proroci su jeli kruh i pili umjereno; zato su zaslužili visoke stvari. No kako da ova postigne zaslugu ako stalno osjeća sitost?“

Dječak odgovori: „Krist je podučavao tako postiti da tijelo ne bude oslabljeno i ne traži što je prirodi nemoguće, već umjerenost. Također ne pita kako i koliko si netko uzima, već s kojom namjerom i s kojom ljubavi uzima; jer navike dobrog odgoja mora se čvrsto držati sa zahvalom tijelo ne bi bilo vrlo oslabljeno.“

Potom je đavao nestao i gospođa je bila oslobođena kušnje.

Categories: