KNJIGA PETA - 14. ispitivanje
Prvo pitanje. Opet se pokazao redovnik kao prije na svojoj prečki i reče: „O, suče, pitam te: zašto životinje trpe takve nevolje ako neće imati život vječni niti imaju korištenje razuma?“
Drugo pitanje: „Zašto su dalje svi rođeni u bolima kad u svakom rođenju nema grijeha?“
Treće pitanje: „Zašto dijete nosi očeve grijehe kad još ne zna griješiti?“
Četvrto pitanje: „Zašto se dalje najčešće događa ono što se ne predvidi?“
Peto pitanje: „Zašto na kraju onaj tko je loš umire dobrom smrću kao pravedan, a pravednik ponekad zlom smrću kao nepravedan?“
Odgovor na prvo pitanje. Sudac odgovori: „Prijatelju, iako se tvoja pitanja ne događaju iz ljubavi, odgovaram ti radi drugih. Pitaš zašto životinje moraju izdržavati bolesti? To je slučaj zato je na njima, kao i na drugim stvarima, sve neuređeno; jer ja sam stvoritelj svih bića i svakom pojedinom sam dao njegovu prirodnu osobinu i onaj red u kojem se svako treba kretati i živjeti. Nakon što se čovjek, radi kojeg je sve stvoreno, suprotstavio svojem prijatelju, to jest meni, svojem Bogu, sve preostalo je također počelo stupati u nered i sve što mu je trebalo iskazivati strahopoštovanje, počelo mu se suprotstavljati i sukobljavati se tako da ljudi i životinje imaju mnogo zajedničkih teškoća i protivnosti. Osim toga životinje ponekad pate zbog neumjerenosti njihove prirode, ponekad prigodom kroćenja njihove divljine i čišćenja same njihove prirode, ponekad zbog grijeha ljudi tako da, kad su mučene i čovjeku se oduzme ono što voli, čovjek sam postane pažljiv koje je kazne dostojan on koji se raduje većim razumom; jer kad grijesi ljudi ne bi zahtijevali, životinje koje su u rukama čovjeka ne bi bile tako naročito mučene; no ni one ne pate bez da ne učine moju veliku pravednost očiglednom jer ili će im se ubrzati kraj njihova života, ili smanjiti tegoba i pojesti jakost prirode, ili je posljedica promjene vremena, ili nemarnosti ljudi koja potječe od truda za njih. Zato se čovjek prije svih treba bojati mene, svoga Boga, i biti to blaži prema mojim stvorenjima i prema životinjama kojima se i radi mene, svoga stvoritelja, treba smilovati; jer zato sam ja, Bog, dao čovjeku zapovijed zbog sabata jer se brinem o svim svojim stvorenjima.“
Odgovor na drugo pitanje: „Zašto su dalje sva stvorenja rođena u bolima? Odgovaram: nakon što je čovjek prezreo najljepšu radost, odmah je stupio u tegoban život i budući da je u ljudima i kroz ljude počeo nered, moja pravednost je zahtijevala da i druga stvorenja koja su ovdje radi čovjeka kušaju poneku gorčinu u prirodnom svojstvu svoga nagona i u brizi za hranu. Zato je čovjek rođen u boli i napreduje u tegobnosti da bi se potrudio požuriti istinskom miru; umire gol i siromašan da bi ukrotio svoje neuredne osjećaje i u sebi probudio strah od budućim sudom. Životinje se rađaju u boli zato da bi gorčina obuzdala njihovu divljinu i da bi one same bile sudionici ljudskih boli. Što je zato čovjek više plemenitiji od životinje, to vatrenije treba voljeti mene, svoga Boga.“
Odgovor na treće pitanje: „Zašto dalje djeca nose očeve grijehe? Odgovaram: sve što dolazi iz nečista sjemena, kako to može biti čisto? Kad je zato prvi čovjek izgubio onu ljepotu i nevinost zbog neposluha, bio je izbačen iz raja i potonuo je u kaljužu. Nije se našao nitko tko bi bio sam od sebe bio dovoljan da opet zaradi tu nevinost; zato sam ja, milosrdni Bog, došao u tijelu, ustanovio sam krštenje kojim se dijete oslobađa sve nečistoće grijeha i zato sin neće nositi očeve grijehe, već će svaki umrijeti zbog svojih grijeha. Ipak se često događa da djeca oponašaju grijehe roditelja i zato su ponekad grijesi roditelja kažnjavani na djeci, ne kao da grijesi roditelja na njima samima trebaju ostati nekažnjeni, čak ako su te kazne na jedno vrijeme odgođene, naprotiv, svaki će umrijeti i biti kažnjen u svojem grijehu. Ponekad se grijesi očeva, kao što je pisano, kažnjavaju do četvrtog koljena jer moja božanska pravednost zahtijeva da djeca, ako nisu usrdna ublažiti moj gnjev niti zbog sebe, niti zbog svojih roditelja, budu kažnjena zajedno s roditeljima koje su slijedili protiv mene.“
Odgovor na četvrto pitanje: „Zašto se dalje najčešće događa ono što se ne predvidi? Odgovaram: Pisano je da se čovjek kažnjava onime čime griješi. Tko će moći shvatiti Božju odluku? Budući da me mnogi traže, no ipak ne da bi postali mudriji, već poradi svijeta, drugi se boje više nego što je ispravno, a drugi su previše drski, drugi opet oholi u svojim odlukama, ja, Bog, koji činim spasenje svih, dopuštam da se ponekad dogodi čega se čovjek najviše boji, ponekad mu se oduzme i ono što je voljeno više nego što je ispravno, ponekad mu je oteto ono što se previše čuva i želi da bi čovjek uvijek ispred svega bojao mene, volio i upoznao mene, svoga Boga.“
Odgovor na peto pitanje: „Zašto dalje zao čovjek umire dobrom smrću kao pravednik? Odgovaram: zli ponekad imaju nešto dobro i vrše neka djela pravednosti za što u sadašnjem životu moraju biti nagrađeni. Na sličan način i pravedni ponekad čine nešto zlo za što u ovom vremenu moraju biti kažnjeni ili očekivani. Budući da je tako u sadašnjem vremenu sve neizvjesno i uvjetovano budućnošću i budući da svi imaju isti ulaz, tako svi moraju imati i isti izlaz jer ne čini izlaz čovjeka blaženim, već život. To što je zlome ipak dan izlaz kao pravednome, događa se pomoću moje božanske pravednosti jer su sami tražili takav izlaz; jer đavao, koji predviđa izlaz svojih prijatelja, ponekad im najavljuje, na njihovu oholost, isprazno častohleplje i njihovu prevaru vrijeme njihove smrti kao što se može naći u knjigama koje se zovu apokrifi da bi nakon smrti mogli biti hvaljeni kao pravednici. Nasuprot tome pravednima se ponekad događa bijedan izlaz na njihovu veću zaslugu da bi oni, koji su u svojem životu stalno bili žarki u vrlinama, kroz svoju prijezirnu smrt mogli slobodno letjeti prema nebu tako da ne bi bilo za naći ni najmanje mrlje kojoj bi bilo potrebno čišćenje; jer pisano je da je lav ubio neposlušnog proroka, ali nije jeo od trupla, već ga je čuvao; što je time što je lav ubio tijelo drugo pokazano, doli moje božansko dopuštenje da prorokov neposluh bude kažnjen? To što lav nije jeo od prorokova trupla je bilo ukazivanje na prorokova dobra djela da bi se, očišćen u sadašnjosti, u budućnosti našao pravednim. Zato se svatko treba bojati suditi o mojim odlukama; jer kao što sam bezgraničan, tako sam strašan u svojim odlukama i sudovima i poneki, koji su me htjeli shvatiti u svojoj mudrosti, prevareni su u svojoj nadi.“
Categories:
Nebeske objave
