Vrlo dobra poduka svete Agneze za kćer da živi dobro i hvalevrijedno i da se čuva zlog i protiv Boga nezahvalnog života. Ovdje su snaga i strpljivost predstavljeni jednim kolima, a četirima kotačima četiri vrline: sve radi Boga savršeno napustiti, poniznost, Boga mudro voljeti i tijelo pametno držati u ogradi. Dodano je i ponešto drugog za redovnike.
Agneza je razgovarala s zaručnicom i reče: „Je si li danas vidjela oholu ženu na kolima oholosti?“
Zaručnica joj odgovori: „Vidjela sam je i uznemirila se jer se ondje hvale meso i krv, prašina i prljavština, a trebali bi se s pravom poniziti. Jer što je ta raskoš doli rasipno trošenje Božjih darova, sablazan običnog puka, rastuživanje pravednih, pustošenje siromašnih, prizivanje Božjeg gnjeva, zaboravljanje samog sebe, teška presuda za budući sud i gubitak duša?“
Agneza odvrati: „Raduj se, kćeri moja, da si tako odgojena, zato ću ti opisati kola na kojima možeš sigurno odmarati. Kola na kojima trebaš sigurno sjediti je snaga i strpljivost u nevoljama. Kad čovjek počne obuzdavati tijelo i prepuštati svu svoju volju Bogu, onda se u njegovo srce rado prikrada oholost koja čovjeka izdiže iznad njega kao da je sličan Bogu ili pravednu čovjeku ili ga napada nestrpljivost ili neskromnost tako da se ili vrati natrag svojim starim navikama ili gubi na revnosti pri čemu postaje nespretan za Božji posao. Zato treba skromnu strpljivost tako da ne uzmakne nestrpljivo niti neskromno ustraje, već se ravna prema snagama i vremenima.
Prvi kotač na tim kolima je savršena volja sve napustiti radi Boga i ne željeti ništa drugo doli Boga. Jer postoje mnogi koji na kraju napuste vremenito kako bi izbjegli odvratnosti, a bez da im istovremeno nedostaje nešto za korist i uživanje. Kotač tih ljudi se ne da voditi niti okretati. Ako ih opterećuje siromaštvo, žele blagostanje, pritišće li ih nesreća, zahtijevaju sreću; kuša li ih prijezir, mrmljaju o Božjoj providnosti i teže za častima. Zabrani li im se nešto što im je protivno, traže vlastitu slobodu. Zato se Bogu sviđa volja koja niti u sreći niti u nesreći ne želi imati nešto od svojeg.
Drugi kotač je poniznost pomoću koje se čovjek smatra nevrijednim svega dobroga tako što svakog sata pred očima drži svoje grijehe i pred licem Božjim se smatra krivim. Treći kotač je Boga mudro voljeti. Boga istinski mudro voli onaj koji kad se ogleda mrzi svoje pogreške, koji je zabrinut radi grijeha svoga bližnjih i rođaka, raduje se nasuprot tome njihovu duhovnu napretku Bogu, koji ne želi da mu prijatelj živi samo za svoju korist i prednost, već da služi Bogu i više se boji svog napredovanja u svijetu da ne bi mogao povrijediti Boga. Takva ljubav je mudra ukoliko se mrze poroci i kad ih se ne hrani radi naklonosti i časti i kad se najviše voli one koje se u ljubavi prema Bogu vidi najrevnijima.
Četvrti kotač je mudro mrtvljenje tijela. Tko je u braku i misli ovako: 'Gledaj, tijelo me mami na neuredan način; budem li živio prema tijelu, sigurno znam da ću razgnjeviti stvoritelja tijela koji može udariti i oslabiti, koji će ubiti i suditi; zato ću radi Božje ljubavi voljno svoje tijelo držati u ogradi, živjeti na način koji pripada Bogu i uređen prema njegovoj časti. ' Tko tako misli i moli Boga za pomoć, njegov kotač će Bogu biti prijatan.
Ako je netko redovnik i misli ovako: 'Gledaj, moje tijelo me mami na požudu, nude se mjesto, vrijeme i sve za njegovanje radosti, no ipak uz Božju pomoć radi mojih svetih položenih zavjeta neću griješiti zbog prolaznog radovanja jer veliko je dobro to na što sam se zavjetovao Bogu; siromašan sam ušao, želim izići još siromašniji; moram položiti račun o svemu, zato ću biti suzdržljiv kako ne bih rasrdio svoga Boga, kako ne bih dao sablazan svojem bližnjem i kako ne bih sebe činio krivokletnikom.' Takva suzdržljivost je vrijedna velike plaće. Kad je netko u častima i lagodnom životu i misli ovako: 'Gledaj, imam izobilje svih stvari, a siromasima nedostaje, a ipak svi imamo jednog Boga. Što sam ja zaslužio, a što je onaj skrivio? Što je tijelo drugo doli hrana crvima? Što su drugo tolike požude doli bolesti i uzroci oslabljenja, gubitak vremena i navođenje na grijeh? Zato želim svoje tijelo držati u ogradi tako da crvi u njemu ne bi bjesnjeli, da ne bih morao podnijeti težak sud i da ne potratim beskorisno vrijeme kajanja i ukoliko se moje razmaženo meso neće moći lako pokrenuti na otvrdnuće, postupno ću mu oduzimati ponešto od previše slatkog tako da može dobro opstati i ima potrebno, ali ne izobilje.' Tko tako misli i čini što može, on se također može zvati ispovjednikom i mučenikom jer se to može nazvati jednom vrstom mučeništva kad se ima radosti i ne slijedi ih se, kad se stoji u častima, a prezire se čast, biti velik kod ljudi, a sam o sebi smatrati najmanje, takav kotač se Bogu vrlo sviđa. Gledaj, kćeri moja, nacrtala sam ti kola čiji vozač je tvoj anđeo ukoliko ne zbaciš njegovu ogradu i jaram s tvog vrata, to jest ukoliko ne izbiješ spasonosna nadahnuća i ukoliko svoje srce i osjetila ne pustiš s uzde ispraznostima i lakrdijama.
Sad ću ti izložiti i ona kola na kojima je sjedila spomenuta žena. Zaista, kola su njezina nestrpljivost, naime prema Bogu, prema bližnjima i prema samoj sebi; protiv Boga tako što njegove tajne odluke podređuje svojem sudu ako joj nisu po želji; protiv bližnjega tako što mu čini zlo jer ne može postići njegova dobra; protiv sebe je puna nestrpljivosti otkriti tajne želje svoga srca.
Prvi kotač tih kola je ponos jer si daje prednost pred drugima i sudi druge, prezire ponizne i bori se za časti.
Drugi kotač je neposlušnost prema Božjim zapovijedima koja u njezino srce uvodi ispriku za njezinu slabost, prijezir njezine krivnje, tamu srca i obranu zlobe.
Treći kotač je požuda za svjetovnim stvarima koja kod nje proizvodi rasipanje u trošenju, zanemarivanje i zaboravljanje same sebe, strah srca pred budućnosti, mlačnost u ljubavi prema Bogu.
Četvrti kotač je njezino samoljublje po kojem se isključuje iz iskazivanja časti i straha prema svom Bogu i ne obazire se na svoj kraj i sud. Vozač tih kola je đavao koji je čini radosnom i odvažnom na sve što joj pošalje u srce. Dva konja koja vuku kola su nada u dugi život i volja griješiti sve do kraja. Uzda je sram od ispovijedi. Ta uzda vodi dušu kroz nadu u dugi život i volju da se ustraje u grijehu dalje s pravog puta i tako je opterećuje grijehom da ne može ustati niti po strahu, niti sramu, niti po opomeni, nego kad misli da čvrsto stoji, tone, ukoliko Božja milost ne pomogne, u dubinu.“
DodatakKrist je dalje govorio o istoj ženi i reče: „Ona je bjelouška koja ima jezik bludnice, u srcu zmajevu žuč, a u mesu gorak otrov. Zato će njezina jaja biti otrovna. Sretni oni koji neće iskusiti njihov teret.“
Categories:
Nebeske objave
