Priluka

KNJIGA ČETVRTA - 16. poglavlje

Djevičine riječi kćeri kako đavao često lukavo pod odorom pobožnosti vodi i neke od Božjih slugu da bi ih uznemiravao. Kojima se daju oprosti i kako i kako je uređenje Crkve prikazano guskom, a Bog kokoši. Tko je dostojan biti nazvan Božjim pilićem.

Majka je razgovarala s Kristovom zaručnicom: „Zašto ste primili ovog čovjeka čiji jezik govori velike riječi, ali čiji je život nepoznat, čiji su običaji svjetovni?“

Ona odgovori i reče: „Jer ga se smatralo pobožnim i nisam htjela upasti u nevolje što sam prezrela čovjeka poznata po govoru. No da sam prije znala da se ne sviđa Bogu, ne bih ga primila kao ni zmiju.“

Na to će joj Majka: „Ta tvoja dobra volja je čuvala njegov jezik i njegovo srce i držala u ogradi da vas ne bi uznemiravao i stvarao vam brige, ali lukavi đavao vam je doveo vuka u janjećoj koži kako bi našao prigodu da vam priredi nevolju i navede vas na brbljanje.“

Ona odgovori: „Nama se čini kao da je pobožan i pokajnički i kao da posjećuje svete i rekao je da se želi suzdržati od grijeha.“

Majka odgovori: „Tamo gdje je guska s perjem, reci mi jede li se meso ili se jede perje? Nije li perje ogavno želucu dok meso hrani i jača? Tako je na duhovan način uređenje i pravilo svete Crkve. Ona je kao guska gdje je tijelo Kristovo predstavlja svježe meso, sakramenti unutarnje dijelove guske, a krila vrline i djela mučenika i ispovjednika. Paperje predstavlja ljubav i strpljivost svetih, a krilna perja oprost koji su sveti muževi dopustili i zaslužili. Svatko dakle tko dođe k oprostu s namjerom da se oslobodi krivnje za svoje ranije grijehe, ali pritom želi ustrajati u ranijim poročnim navikama, on doduše ima krilno perje guske, ali duša se njima niti ne hrani, niti jača, već dok se oduzmu, služe za odbaciti. Tko pak u stavu prema oprostu odbacuje grijeh, vraća nepravedno stečeno, nepravedno ozlijeđenom daje zadovoljštinu, ne stiče nijedan jedini novčić sa sramotnom dobiti, niti jedan dan ne želi živjeti prema drugome nego Božjoj volji, podvrgava se njegovoj volji u nesreći i sreći, bježi od sreće svijeta i njegova prijateljstva, takav će postići oproštenje grijeha i pred licem Božjim biti sličan Božjem anđelu.“

Ona odgovori: „O, Majko Milosrđa, moli za onoga da može naći milost pred očima tvoga Sina.“

Majka odgovori: „Duh Sveti ga posjećuje, ali nešto kao kamen leži pred njegovim srcem i sprječava ulazak Božje milosti. Jer Bog je kao kokoš koja toplo drži svoja jaja iz kojih trebaju postati živi mladi. Sva jaja koja leže pod kokoši primaju njezinu toplinu, dok drugo što se nalazi u blizini ne. Majka također ni ne razbija ljusku jajeta u kojem je mlado, već se mlado samo trudi probiti je kljunom. Kad majka to vidi, pripremi piliću toplo mjesto gdje može opstati. Tako Bog sve posjećuje svojom milošću. Oni koji misle i govore: 'Želimo se suzdržati od grijeha koliko god možemo, stremiti prema savršenstvu.', Duh Sveti posjećuje češće da bi to mogli savršenije; oni pak koji svu svoju volju podlože Bogu i ne žele učiniti niti najmanje protiv Božje ljubavi, već slijede one koje vide da teže prema savršenijem i pokoravaju se savjetu poniznih ljudi i mudro se odupiru pokretima svoga tijela, njih Bog kao kokoš prima pod sebe tako što im svaki jaram čini lakim i tješi ih u njihovim teškim situacijama. Oni naprotiv koji slijede svoju vlastitu volju i misle da je ono malo dobra što čine vrijedno plaće pred Bogom i koji ne streme za većim savršenstvom, već ustraju na onome što obraduje srce i svoju slabost opravdavaju primjerom drugih i svoju krivnju pokvarenošću drugih pokušavaju učiniti lakšom, takvi neće postati Božji pilići jer nemaju volju razbiti tvrdoću i taštinu svoga srca, već bi, kad bi mogli, radije željeli živjeti dulje kako bi mogli dugo ustrajati u grijehu. Tako nisu činili dobri Zakej niti Magdalena, već su Bogu, jer su ga vrijeđali u svi svojim udovima, dali sve svoje udove da bi zadovoljili uvredu. I budući da su se bili popeli na svjetovnu čast koja im je služila na smrt, u poniznosti su sišli na svoj prezir jer je teško istovremeno voljeti Boga i svijet ako nisi kao ona životinja koja je imala oči sprijeda i straga; ipak će jedan takav koliko god pažljiv bio trpjeti nevolje. Oni pak koji su kao ovaj Zakej i Magdalena su izabrali siguran dio.“

Objašnjenje

Ovaj je bio nadstojnik is Östergotlanda i došao je više iz straha nego iz ljubavi na godinu jubileja o kojoj Krist govori u Rimu: „Svatko tko je izbjegao neku opasnost treba paziti da opet ne upadne u nju; jer i pomorac u luci koji ima preveliko pouzdanje dolazi u opasnost. Zato se ovaj treba čuvati da ne stupi u prijašnje stanje svoje službe. Inače, ne bude li se čuvao, izgubit će ono što je ugodno. Skupljeno će završiti kod stranaca. Djeca neće primiti nasljedstvo i on sam neće bez boli umrijeti među strancima.“ Kad se vratio kući, opet je postao ubirač poreza i sve se dogodilo ovako.