Priluka


KNJIGA ČETVRTA - 15. poglavlje

Kristove riječi zaručnici o tome zašto dobri na ovom svijetu podnose muke, a zli imaju sreće i kako Bog kroz primjer tumači kako ponekad obećava vremenito, a misli se na duhovno i zašto Bog nije pretkazao svaki događaj sve do određenog sata, iako su mu poznati svi sati i trenuci.


Sin Božji reče: „Čudiš se dok čuješ da Božji prijatelj koji treba biti čašćen podnosi muke, a Božji neprijatelj za kojeg vjeruješ da treba biti bičevan je čašćen.

Odgovaram ti: moje se riječi moraju razumjeti na duhovan i tjelesni način. Jer što je drugo muka svijeta doli priprema i podizanje na krunu? A što je drugo sreća svijeta za čovjeka koji zloporabi milosti doli spuštanje u propast? Imati dakle muke u svijetu je istinsko uzdizanje na život; imati sreću u svijetu je za nepravedna čovjeka istinsko spuštanje u pakao. Da bi se tvoju strpljivost podučilo u Božjim riječima, kazat ću ti primjer.

Bila jedna majka koja je imala dva sina; jedan je bio rođen u mračnoj tamnici i nije znao o ničemu drugome doli o tami i mlijeku svoje majke; drugi pak je rođen u maloj kućici i ima ljudsku hranu, mir u krevetu i služi mu sluškinja. Onome koji je rođen u tamnici majka reče: 'O, sine moj, kad bi htio izići iz tmine, imao bi ukusniju hranu, ljudsku hranu, mekše prebivalište i sigurno mjesto.' Kad je sin to čuo, izišao je. Da je majka obećava više, na primjer trkaće konje, kuće od bjelokosti ili brojnu poslugu, ne bi to vjerovao jer nije poznavao ništa osim tame i majčina mlijeka. Zato povremeno i Bog obećava neznatno da bi se pod tim razumjelo više da bi čovjek mogao naučiti si pod vremenitim predstaviti nebesko.

Drugom pak sinu majka reče: 'O, sine moj, što ti koristi živjeti u ovoj lošoj kućici? Poslušaj zato moj savjet koji će ti biti od koristi. Znam dva grada. Stanovnici jednoga žive u beskrajnoj, neizrecivoj radosti i u častima bez kraja. U drugom se održavaju vježbe ratnika i svi koji se bore, postaju kraljevi, a svi koji su poraženi, pobjeđuju.' Kad je sin to čuo, izišao je na mjesto borbe, vratio se natrag i rekao majci: 'Na borilištu sam vidio čudesnu igru. Neki su bili oboreni i gaženi nogama, drugi su bili razodjeveni i ubijeni, ali svi su šutjeli, svi su se borili i nitko nije dizao glavu ili ruku protiv onih koji su ga obarali.' Majka mu odvrati: 'Grad koji si vidio nije ništa drugo doli predgrađe grada slave. U tom predgrađu Gospodin želi kušati one koji bi mogli ući u grad slave. One koji su se u borbi posebno istakli, u slavi će okruniti više. Kad si vidio da su oboreni bili razodjeveni, bičevani i da su šutjeli, to je bilo zato jer je naša odjeća bila zaprljana tamom naše kućice i jer je potrebna velika borba i rad da bi postala čista.' Sin odgovori: 'Ali teško je dati se gaziti nogama i šutjeti i smatram boljim vratiti se u kućicu.' Majka mu odgovori i reče: 'Ako ostaneš u ovoj kućici, iz naše će tame i našeg smrada nastati crvi i zmije od čijeg slušanja će se tvoje uši zgroziti, čiji ugriz će smrznuti svu tvoju snagu tako da ćeš radije htjeti da se nisi rodio nego da si u društvu s njima.'

Prema ovome što je čuo od svoje majke koja je pod tjelesnim dobrom smatrala duhovno, mladić je postao odvažniji i revnije je težio ka kruni. Tako čini i Bog. Jer ponekad obećava i daje vremenito, ponekad obećava tjelesno pri čemu misli na duhovno da bi duh po primljenim milostima bio potaknut na revnost i po duhovnom razumu bio ponižen da ne bi bio ponosan sam na sebe kao što je Bog učinio s Izraelom. Jer prvo im je obećao i dao vremenito i izveo je nad njima čuda da bi po njima mogli biti odgojeni za nevidljivo i duhovno. Kad je potom u njihovu razumu spoznaja Boga postala veća, Bog je s prorocima razgovarao mračnim i teško razumljivim riječima pri čemu je umiješao nešto utješnog i radosnog, naime kad je narodu obećao povratak u svoju domovinu, stalni mir i obnovu svega čemu je prijetilo rušenje. Iako je tjelesni narod sva ta obećanja shvaćao i htio da se ispune tjelesno, Bog je prije znao i uredio da se nešto ispuni na tjelesni, drugo na duhovan način.

Sad bi mogla pitati: zašto je Bog kojem su poznati svi sati i trenuci nije sve pojedino prorekao jasno i na pojedine sate ili zašto je rekao jedno, a mislio drugo? Odgovaram ti: Izrael je bio tjelesan i htio je samo tjelesno i nevidljivo je mogao shvatiti samo pomoću vidljivoga. Zato se svidjelo Bogu odgajati svoj narod na više načina da bi oni koji su vjerovali obećanjima zbog svoje vjere mogli biti okrunjeni više, da bi koji napreduju u dobru postali to više gorljiviji, da bi prestupnici mogli prestati griješiti bez straha, da bi oni kušani mukama to strpljivije nosili svoju patnju, da bi oni koji rade mogli radosnije ustrajati i da bi oni koji očekuju mogli pomoću mračnog obećanja biti okrunjeni to više; jer da je Bog tjelesnima obećao samo duhovno, svi bi bili mlačni u ljubavi nebeskih stvari. Da je pak obećao samo tjelesno, koja bi se razlika onda našla između ljudi i stoke? No da bi čovjek kao jedan od onih koji treba umrijeti gospodario svojim tijelom u pravednosti, ljubazni i mudri Bog mu je dao tjelesno; da bi pak želio nebesko, pokazao mu je nebeska dobročinstva i čuda; da bi se bojao griješiti, pokazao mu je strašne sudove, također i napade koje uzrokuju zli anđeli i da bi on, koji rasvjetljuje tamu obećanja i dodjeljuje mudrost, mogao biti očekivan i željen, pomiješalo se mračno i dvojbeno s utješnim. Zato i danas Bog tjelesnim usporedbama pokazuje duhovna značenja i kad govori o tjelesnoj časti, misli na duhovnu tako da bi se samo Bogu pripisalo sve prvenstvo podučavanja; jer što je drugo čast svijeta doli vjetar i teret i smanjenje Božje utjehe? Što je pak drugo nevolja doli priprema vrlina? Nije li dakle ako se pravedniku obeća čast svijeta to pljačka duhovnog dobitka? A što je drugo obećati nevolje svijeta doli lijek i protuotrov protiv velike slabosti?

Zato se, kćeri moja, Božje riječi mogu višestruko razumjeti bez da se pritom misli na bilo kakvu promjenjivost u Bogu, već da se divi i boji njegove mudrosti. Jer kao što sam prorocima mnoge stvari rekao na tjelesan način koje su se i ostvarile na tjelesan način, tako sam rekao i mnogo toga na tjelesan način što se ispunilo ili razumjelo na duhovan način. Tako činim i sada i kad se to dogodi, reći ću ti razlog.“

Categories: