KNJIGA PRVA - 59. poglavlje
Riječi Kristove, u prisutnosti nevjeste, o tome kako je Krist uspoređen sa seljakom, dobar svećenik s dobrim pastirom, loš svećenik s lošim pastirom i dobri kršćani sa ženom. Mnoge su korisne stvari objašnjene u ovoj prispodobi.
„Ja sam onaj koji nikada nije rekao ništa lažno. Svijet Me smatra seljakom čije se ime čini vrijednim prezira. Moje se riječi računaju kao ludost i Moja kuća smatra prezrenom šupom. Taj seljak imao je ženu koja nije željela ništa drugo osim onoga što je on želio, koja je posjedovala sve s njim i imala ga za svoga gospodara, slušajući ga u svemu kao svoga gospodara. Seljak je također imao mnogo ovaca, i unajmio je pastira da bdije nad njima za pet zlatnih novčića i za nužnosti svojih tjelesnih potreba. Budući da to bijaše dobar pastir, koristio je zlato za svoju dobrobit i hranu za svoje preživljavanje. Nakon što je neko vrijeme prošlo, taj je pastir otišao i došao je drugi koji je bio gori, koji je kupio sebi ženu zlatom i donio joj svoju hranu, stalno uzimajući počinak s njom bez brige o ovcama koje su se u očaju razbježale pred okrutnim zvijerima.
Kada je seljak vidio kako njegove ovce bijahu natjerane u bijeg, povika govoreći: 'Moj mi je pastir nevjeran! Moje su ovce raspršile najokrutnije zvijeri. Neke od njih potpuno su proždrle zvijeri s tijelom i runom, a druge su mrtve, ali su njihova tijela ostala nepojedena.' Tada žena reče svom mužu seljaku: Moj gospodaru, sigurno je da nećemo dobiti tijela koja su proždrta, ali tijela koja su ostala neozlijeđena, iako su bez života, treba donijeti kući i učiniti korisnima. Jer bilo bi nepodnošljivo za nas da smo sve izgubili.' Muž joj odgovori: 'Ali što ćemo učiniti? S obzirom na to da su zvijeri imale otrovne zube, meso ovce također je otrovano smrtonosnim otrovom, krzno je uništeno i vuna sva zamršena.' Žena odgovori: 'Ako je sve zaraženo i upropašteno i sve nam je uzeto, od čega ćemo onda živjeti?'
Muž joj odgovori: 'Vidim da ima još živih ovaca na tri mjesta. Neke su poput mrtvih ovaca i ne usuđuju se disati od straha. Druge leže duboko u blatu i ne mogu se podići. No preostale leže u skrovitim mjestima i ne usude se izaći. Dođi stoga, ženo moja, i hajdemo podići ovce koje se pokušavaju ustati, ali ne mogu to učiniti bez pomoći, i učinimo ih korisnima za svoju vlastitu dobrobit.'
Vidi, Ja, Gospod, taj sam seljak jer ljudi Me smatraju magarcem odraslim u svojoj štali prema svojim načinima i navikama. Moje ime temelj je Svete crkve, ali ona se sada smatra vrijednom prezira s obzirom na to da se sakramenti Crkve, poimence krštenje, potvrda, pomazanje, pokora i brak, uzimaju, takoreći, s porugom i daju drugima zbog pohlepe. Moje riječi i djela smatraju se ludošću i ispraznošću te osuđuju, jer su riječi koje sam Ja govorio u prispodobama svojim vlastitim ustima, sada pretvorene iz duhovnog razumijevanja u zemaljsku zabavu. Na Moju se kuću gleda kao na kuću vrijednu prezira jer su stvari zemlje voljene umjesto stvari Neba.
Ovim prvim svećenikom kojeg sam imao, simboliziram svoje prijatelje svećenike koje sam običavao imati u Svetoj crkvi; jer pod jednom riječju mislim i označavam mnoge. Ja sam im povjerio svoje ovce, to jest da posvećuju Moje časno tijelo i da vladaju dušama Mojih izabranika i brane ih. Također sam im dao pet dobrih stvari vrjednijih od sveg zlata: Prvo, uvid i razumijevanje o svim nejasnim stvarima kako bi mogli uočiti razliku između dobra i zla, i između istine i laži. Drugo, dao sam im razumijevanje i mudrost u duhovim stvarima; to je sada zaboravljeno i ljudska se mudrost voli umjesto toga. Treće, dao sam im čednost; četvrto, umjerenost u svim stvarima i suzdržljivost za obuzdavanje i vodstvo svoga tijela; peto, postojanost u dobrim navikama, riječima i djelima.
Nakon ovoga prvog pastira, to jest nakon ovih prijatelja Mojih, koji su običavali biti u Mojoj Crkvi u stara vremena, dođoše drugi nepravedni pastiri koji su kupili ženu za sebe zlatom, to jest uzeli za sebe tijelo žene i nesuzdržljivost umjesto čednosti i ovih pet dobrih stvari, i zato se Moj Duh odvojio od njih. Jer kada oni imaju potpunu volju griješiti i zadovoljiti svoju ženu, to jest zadovoljiti svoju požudu, tada je Moj Duh daleko od njih jer ne mare za propast ovaca dokle god mogu zadovoljiti svoju zlu požudu. Ali ovce koje su potpuno proždrte, one su duše u paklu i njihova tijela pokopana su u grob čekajući uskrsnuće njihova vječnog prokletstva. Ovce čija su tijela ostala, ali čiji je duh oduzet, jesu oni koji Me ne vole, ne boje Me se, niti osjećaju ikakvu privrženost ili obzir prema Meni. Moj Duh daleko je od njih jer je njihovo meso otrovano otrovnim zubima zvijeri, to jest njihova duša i njihove misli, koje su simbolizirane ovčjim mesom i utrobom, u svakom su Mi slučaju jednako odvratne i jednako odbojna okusa kao i otrovano meso. Iz njihova skrovišta, to jest iz njihova tijela sva dobrota i milosrđe presušili su i ono je neprikladno za ijednu službu u Mom kraljevstvu, i bit će isporučeno vječnim vatrama pakla nakon presude. Njihova vuna, to jest njihova djela u ukupnosti su toliko beskorisna da ne postoji ništa u njima što bi ih učinilo dostojnima primiti Moju ljubav i milost.
Ali što ćemo učiniti tada, Moja ženo, to jest dobri kršćani, koje žena simbolizira, što trebamo učiniti? Vidim da su ovce žive na tri mjesta. Neke od njih izgledaju kao mrtvo stado i ne usuđuju se disati od straha. To su pogani koji bi rado imali pravu vjeru kada bi samo znali kako, ali se ne usuđuju disati, to jest ne usuđuju se ostaviti vjeru koju imaju i uzeti pravu. Drugo su stado oni koji leže u skrovištima, koji se ne usuđuju izaći, i to su Židovi koji žive, takoreći, pod velom i koji bi rado istupili kada bi znali zasigurno da sam Ja rođen. Oni se, naime, skrivaju pod velom jer se nadaju da je spasenje u brojkama i znakovima koji su korišteni da Me simboliziraju u Starom Zakonu, ali koji je uistinu ispunjen u Meni, i zbog te isprazne nade boje se istupiti u pravu vjeru. Treće stado, koje leži u blatu, Kršćani su u stanju smrtnog grijeha. Oni bi se rado uzdignuli zbog svojega straha od muke, ali ne mogu zbog svojih teških grijeha i zato što nemaju Božanske ljubavi. Stoga, Moja ženo, to jest dobri Kršćani, pomozite Mi! Jer baš kao što žena i muž trebaju biti jedno tijelo i jedan ud, tako je Kršćanin Moj ud i Ja sam njegov, s obzirom na to da sam Ja u njemu i on u Meni.
Stoga, o, ženo Moja, to jest dobri Kršćani, žurite sa Mnom do stada koje još ima dah života, i hajdemo ga podići i osvježiti! Imajte milosti prema Meni, jer Ja sam ih otkupio po vrlo visokoj cijeni! Hajdemo ih podići, vi sa Mnom i Ja s vama, vi u pozadini i Ja na čelu! Ja ih rado nosim svojim rukama. Jednom sam ih ponio sve na svojim leđima kada sam bio sav rastrgan i pribijen na križ. O, Moji prijatelji, Ja volim te ovce tako duboko da, kada bi bilo moguće da za svaku ovcu otrpim takvu smrt kakvu sam jednom otrpio za sve njih, radije bih ih otkupio nego želio izgubiti. Zato zazivam svoje prijatelje svim svojim srcem, da ne bi trebali štedjeti dobara ni truda Mene radi; jer ako Ja nisam bio pošteđen od pogrdnih i uvredljivih riječi dok sam bio u svijetu, oni ne bi trebali štedjeti sebe u govorenju istine o Meni. Ja se nisam stidio otrpjeti prezrivu smrt radi njih, nego stajah tamo gol, baš kao što sam se rodio, pred očima svojih neprijatelja. Bio sam udaran po zubima njihovim šakama. Bio sam vučen za kosu njihovim prstima i bičevan njihovim bičevima. Bio sam pribijen na križ njihovim alatima i visio na križu među lopovima i razbojnicima. Stoga, Moji prijatelji, ne štedite sebe u radu za Mene jer Ja sam podnio takve stvari iz ljubavi prema vama. Radite odvažno i donesite pomoć svim Mojim ovcama u nevolji.
Kunem se svojom Čovječnošću, koja je u Ocu kao što je Otac u Meni, i po svom Božanstvu koje je u Mom Duhu kao što je Duh u Božanstvu, i isti je Duh u Meni i Ja u Njemu, i ovo je jedan Bog u tri osobe, da ću istrčati ususret na pola puta onima koji rade na nošenju Mojih ovaca sa Mnom i pomoći im, i dati im najdragocjeniju nagradu, naime, sebe u njihovoj vječnoj radosti.“
Categories:
Nebeske objave
