KNJIGA PRVA - 55. poglavlje
O tome kako je Krist uspoređen s moćnim gospodarom koji je izgradio veliki grad i predivan dvorac, označavajući svijet i crkvu, i kako su suci i branitelji i radnici u crkvi Božjoj okrenuti u zao luk
Naš Gospodin Isus Krist reče: “Ja sam poput moćnoga gospodara koji je izgradio veliki grad i nazvao ga po sebi. Nakon toga izgradio je dvorac u gradu u kojemu bijahu mnoge sobe za ostavljanje svakakvih korisnih potrepština. Tada, kada je izgradio dvorac i uredio sve njegove stvari, podijelio je svoje ljude u tri skupine, govoreći: 'Ja odlazim u daleku zemlju. Stojte čvrsto i radite odvažno za moju slavu! Ja sam uredio sve što je potrebno za vašu hranu i vaše potrepštine, i vi imate suce da vam sude i branitelje da vas brane od neprijatelja. Također sam uredio za radne ljude, koji će vas hraniti i davati Mi desetinu njihove zarade, štednju za Moju korist i Moju čast.'
Ali nakon što je proteklo nešto vremena, ime grada zaboravljeno je. Tada suci rekoše: 'Naš je gospodar otputovao u udaljenu zemlju. Hajdemo dosuđivati pravedne presude i činiti pravdu kako ne bismo, kada se naš gospodar vrati, bili kažnjeni i optuženi, nego primili čast i blagoslov.' Tada branitelji rekoše: 'Naš nam gospodar vjeruje vrlo mnogo i prepustio je obranu svoje kuće nama. Hajdemo se stoga suzdržati od prekomjerne hrane i pića kako ne bismo postali nesposobni za bitku. Hajdemo se također suzdržati od prekomjernog sna kako bismo se mogli čuvati i kako se ne bismo našli se u stupici neočekivano. Neka smo dobro naoružani i stalno na oprezu kako se ne bismo zatekli nespremni kada neprijatelji dođu. Čast našega gospodara i spas naših ljudi ovise o nama u velikoj mjeri.' Tada radnici rekoše: 'Slava je našega gospodara velika i njegova je nagrada velika i veličanstvena. Hajdemo stoga raditi snažno i dajmo Mu ne samo desetinu svoga rada, nego ujedno ponudimo sve iznad naših životnih troškova! Naša će nagrada postati utoliko veličanstvenija što je veća ljubav koju vidi u nama.'
Nakon toga neko je vrijeme proteklo i ime grada i gospodara dvorca postaše zaboravljeni. Tada suci rekoše među sobom: 'Kašnjenje našega gospodara dugo je i ne znamo hoće li se vratiti ili ne. Hajdemo stoga suditi po svojoj vlastitoj volji i činiti kako nam paše.' Branitelji rekoše: 'Mi smo budale zato što radimo i ne znamo kakvu ćemo nagradu primiti. Hajdemo radije ući u savez sa svojim neprijateljima, i spavati i piti s njima jer ne marimo o tome čiji su neprijatelji bili.' Nakon toga radnici rekoše: 'Zašto čuvamo svoje zlato za druge kada ne znamo tko će ga dobiti nakon nas? Bolje je da ga mi sami koristimo i raspolažemo njime po svojoj vlastitoj volji. Hajdemo stoga dati desetinu sucima i umirimo ih kako bismo mogli činiti što želimo.'
Uistinu, Ja sam kao ovaj moćni gospodar jer sam sebi izgradio grad, to jest svijet, i smjestio onamo dvorac, to jest crkvu. Ime svijeta bijaše Božanska mudrost, jer svijet je imao ovo ime od početka s obzirom na to da je stvoren u Božanskoj mudrosti. To je ime čašćeno od svih, i Bog bijaše hvaljen u svojoj mudrosti i prekrasno proglašavan od svojih stvorenja. Ali sada je ime grada obeščašćeno i promijenjeno, i uzeto je novo ime, to jest ljudska mudrost.
Jer su se suci, koji su prije donosili presude u pravednosti i strahu od Gospoda, sada okrenuli ponosu i pokušavaju prevariti obične ljude. Oni žele biti rječiti kako bi mogli osvojiti ljudske hvale, i govore i propovijedaju ono što ugađa čovjeku kako bi mogli pridobiti usluge. Oni podnose mirno sve riječi kako bi mogli biti nazivani dobrima i strpljivima, i prihvaćaju mito kako bi dokinuli pravedne presude. Oni su mudri u svrhu svoje vlastite zemaljske koristi i svoje vlastite volje, ali glupi kada se radi o Mojoj hvali. Oni gaze i tlače običnog čovjeka pod svojim nogama i prisiljavaju ga na šutnju. Oni šire svoju pohlepu na sve i od dobroga čine loše. Ovo je vrsta mudrosti koja je sada ljubljena, dok je Moja mudrost zaboravljena.
Branitelji crkve, koji su plemići i vitezovi, vide Moje neprijatelje i napadače Moje crkve, ali ne mare za to. Oni čuju njihove riječi bogohuljenja i izrugivanja, ali ne mare za to. Zamjećuju i razumiju djela onih koji napadaju Moje zapovijedi, a i dalje ih strpljivo podnose. Oni ih promatraju svakodnevno kako čine sve vrste smrtnih grijeha kao da su dopušteni i ne osjećaju nikakvu grižnju savjesti zbog toga, nego spavaju i druže se s njima, obvezujući se zakletvama na njihovo društvo.
Radnici, to jest cijeli narod, odbacuju Moje zapovijedi i uskraćuju Moje darove i Moju desetinu. Oni nude darove svojim sucima i iskazuju im čast i poštovanje kako bi zadobili njihove usluge i dobru volju. Uistinu, mogu s pouzdanjem reći da je mač straha od Mene i Moje Crkve bačen daleko u svijet, i da je vreća novca stavljena na njegovo mjesto.
Categories:
Nebeske objave
